Dosta vremena je trebalo proći od pojave karatea u Hrvatskoj, točnije 19 godina, da bi karate došao do Samobora. 1976. godine  aktivni članovi karate kluba «Tempo» iz Zagreba odlučili su osnovati sekciju tog zagrebačkog kluba u Samoboru.

Oko Borisa Miočinovića i Josipa Skoka okupili su se mladi športski zanesenjaci koje je privukao karate kao šport i vještina koja još nije bila otkrivena na prostoru Samobora. No, nije sve ostalo samo na vježbanju, pa su ubrzo pristizali novi članovi i pokazalo se opravdanim osnivanje karate kluba u Samoboru. Osnivačka skupština održana je 23. studenog 1976. godine, a od tog datuma klub djeluje pod imenom Tempo, prema sponzoru – građevinskoj tvrtki iz Rakitja. Sve je više mladih koji se uključuju u rad kluba koji broji oko stotinjak aktivnih članova, pod trenerskom paskom Borisa Miočinovića, koji je tada jedan od najistaknutijih karate stručnjaka u nas. Tajnik i glavni organizator bio je legendarni Josip Skok. Najistaknutiji u tom razdoblju bili su Neven Milković, Juro Horvat, Stjepan Jandrečić, Dražen Sladić, braća Šimunec, Heidi Rudolf… Svi spomenuti bili su zajedno na jednom zadatku – stvaranju osnove za karate, šport koji će kasnije pokazati svoju vrijednost. U međuvremenu klub otvara sekcije joge i juda koja kasnije izrasta u kvalitetan judo klub. No, bilo je u radu kluba i teških trenutaka. Učestale promjene trenera uvjetovale su pad rezultata i kvalitete, pa klub pada na niske grane. Tih godina, a posebno 1983., u klubu, svjesni nedostatka financijskih sredstava, okreću novu stranicu na kojoj piše – osloniti se na vlastite snage i na svoj kadar. Juro Horvat preuzima rad s djecom, Aco Žoglev rad sa početnicima, dok tada mladi Darko Šimunec vodi natjecateljsku postavu. Nakon ovog hrabrog i jedinog ispravnog poteza za klub i karate, sve kreće na bolje. Učestali su nastupi na raznim natjecanjima kod nas i u svijetu, a sve su brojnija odličja sa natjecanja koja krase vitrine samoborskog kluba. Tih godina predsjedničku dužnost obnaša mladi prof.  kineziologije  Juro Horvat, inače sam vježbač i trener u klubu.

Godine 1984. trener i natjecatelj kluba Darko Šimunec po prvi puta pozvan je na spisak juniorske reprezentacije bivše Jugoslavije, pa odlazi na prvenstvo Europe u Dublin gdje Jugoslavija osvaja treće mjesto. Bilo je to veliko priznanje za ovako mali klub, ali i veliki motiv za daljnji rad.

Godine 1990. događa se povijesni trenutak u radu kluba koji mijenja ime Tempo u KK “Samobor”, a na mjesto predsjednika zasjeda Nino Štimac, zagrebački samostalni privrednik, ali i građanin Samobora. Dobra organizacija i rad ne ostaju bez odjeka, tako da te godine klubu pristupa Đezimir  Muratagić, tada najbolji natjecatelj ondašnje Jugoslavije, osvajač europskih medalja. Nedugo zatim kimono samoborskog kluba oblači Goran  Romić, tadašnji vice-prvak svijeta te još neki dobri natjecatelji. Rezultati koje je klub počinjao ostvarivati daleko su premašivali državni nivo te se počelo redovito s velikih natjecanja vraćati sa medaljama.

Nažalost, 1991. godine započeo je Domovinski rat te veći dio momčadi umjesto kimona oblači uniforme i sa dobrovoljačkim jedinicama odlazi, nakon oslobađanja samoborske vojarne, na ratište (novljansko i Jamnička kiselica). Rad kluba u tim trenucima zastaje jer, s obzirom na okolnosti, nije imao tko obnašati trenersku dužnost. Po povratku s bojišta sve je ponovo oživjelo. Odličan rad i organizacija dali su kvalitetne rezultate.

1992., 1993. i 1994. godine osvojeni su naslovi momčadskog seniorskog prvaka Hrvatske.

1992. godine u Tel Avivu (Izrael) klub je nastupio i na momčadskom prvenstvu Europe te za korak ostao bez medalje. No i 4. mjesto u Europi veliki je rezultat, do tada neostvaren u samoborskom športu. Sljedeća, 1993. godina, ostala je upisana zlatnim slovima na stranicama samoborskog športa, jer je osvojena brončana medalja na klupskom prvenstvu Europe u Budimpešti. Tim je rezultatom Karate klub “Samobor” osvojio naslov najbolje momčadi Grada Samobora i Zagrebačke županije. Goran Romić je iste godine na Mediteranskim igrama u Languedoc-Roussilonu u Francuskoj osvojio brončanu medalju.

Godine 1994. športašem Samobora bio je proglašen Goran Romić, a najboljom momčadi Samobora opet Karate klub “Samobor”.Od te 1994. godine pa sve do danas na svakoj godišnjoj dodjeli priznanja za najuspješnije športaše grada Samobora članovi KK Samobor osvajaju nagrade u bar jednoj kategoriji.

U tom razdoblju najistaknutiji su članovi kluba Ljubica Pištelek, Goran i Dario Romić, Džezmir Muratagić, Ante Čutura, Dubravko Kolec i Edgar Varga uz ostale mlade natjecatelje koji se naročito počinju isticati sljedećih godina.

1995. godine cijeli seniorski pogon privučen boljim financijskim uvjetima prelazi u tek osnovani zagrebački klub “Hrvatski dragovoljac”. Iako se u početku činilo a tako je i predstavljeno da je to dobar put za članove kluba to se pokazalo kao promašaj i klub se morao osloniti na svoje mlađe generacije.

Karate klub “Samobor” ostao je na svojim mladim natjecateljima i na njima je nastavio graditi svoju budućnost, usprkos onima koji su predviđali raspad kluba ili eventualnu nižerazrednu kvalitetu samoborskog karatea.

Još uvijek mladi trenerski kadar Darko Šimunec, Stjepan Jandrečić i Edgar Varga, nošeni željom dokazivanja, ali i svjesni svoje kvalitete, započeli su svakodnevni višesatni rad po skupinama.

Iste, 1995. godine, Tatjana Mihelić postaje viceprvakinjom na Svjetskom kupu u Miskolcu u svojoj kategoriji, a tim sjajnim rezultatom zaslužila je i naslov najbolje športašice Grada Samobora i Zagrebačke županije.

Već sljedeće godine postignuti su još bolji rezultati pa, osim osvajanja dvadesetak državnih medalja, Davor Cipek postaje pobjednikom Svjetskog kupa za mlade, koji je održan u Miskolcu te najboljim športašem Grada Samobora i Zagrebačke županije.

Na istom natjecanju 1997. godine ostvareni su još bolji rezultati nego 1996., a mladi Samoborci su se sa Svjetskog kupa vratili s dva zlata. Ostvarili su to Tina Petrac i mladi jedanaestogodišnji Stjepan Pušeljić.

Tina je, naravno, postala najboljom športašicom Grada Samobora i Zagrebačke županije, dok je najboljim športašem Samobora postao Dario Svetić, državni juniorski i seniorski prvak.

Te godine samoborski klub je osvojio više od stotinu medalja na raznim natjecanjima u zemlji i inozemstvu, a njih 25 na prvenstvima Hrvatske u svim uzrasnim kategorijama.

1998

. godine Maja Janković dokazala je da samoborski karate definitivno ima posebno mjesto u samoborskom športu te je ponovno donijela medalju sa Svjetskog kupa za mlade u Miskolcu, ovoga puta broncu. Seniorska borbena momčad postala je viceprvak Hrvatske, a Vjekoslav Škreb i Davor Mrzak osvojili su naslov juniorskog i seniorskog prvaka Hrvatske što ih je, uz Daria Svetića, svrstalo pod stijeg nacionalne momčadi. Seniorke su bile treće na državnom prvenstvu što je bilo dovoljno da postanu i najbolje športašice Grada Samobora i Zagrebačke županije. Uz njih su mladi natjecatelji, kadeti, juniori i seniori donijeli u vitrine kluba opet preko 100 medalja s mnogih turnira, a jedna četvrtina je osvojena na državnim natjecanjima.

U 1999. godini samoborsku javnost, već pomalo naviknutu na državne medalje, počelo se privikavati na sjajne uspjehe u inozemstvu. Vjekoslav Škreb je zahvaljujući nedostatku športske sreće ostao bez medalje na juniorskom prvenstvu Europe (osvojio je 5. mjesto) u španjolskom Oviedu, a Davor Mrzak je sličan rezultat postigao na seniorskom prvenstvu Europe (7. mjesto) u Chalkidi u Grčkoj. Dario Svetić i Davor Mrzak na prvenstvu Mediterana u Bariju osvojili su treće mjesto. Klub je otišao i na momčadsko prvenstvo Europe u Pariz gdje je prošao dva kola i ušao među 16 najboljih klubova Europe. Učenici, mlađi kadeti, kadeti i juniori postali su prvaci Hrvatske, dok su seniori ostali na mjestu niže. Seniori su osvojili 8 državnih medalja, juniori 5, kadeti, mlađi kadeti i učenici 12, što čini fantastičan zbroj od 25 državnih medalja.

Davor Mrzak se i 2000. godine uspio plasirati među osam najuspješnijih polusrednjaša Europe na EP u Istanbulu.

2001.godine Dario Svetić se sa juniorskog prvenstva svijeta u Ateni vraća sa brončanom medaljom iz momčadskog dijela natjecanja koju je osvojio sa svojim kolegama iz reprezentacije.

U sljedećih sedam godina ( 2000.-2006).) seniorska momčad ponovno osvaja titulu prvaka Hrvatske , a pojedinačne medalje sa državnih prvenstava svake godine su sve brojnije, kako na domaćim tako i na  međunarodnim natjecanjima.

2002.godina

ipak će biti upisana kao najtrofejnija športska godina s obzirom da je na prvenstvima Hrvatske osvojeno nevjerojatnih 40 medalja u svim uzrasnim kategorijama – kako u katama tako i u borbama.

Najvrijedniji su ipak rezultati seniorske momčadi koja je na klupskom prvenstvu Europe u Gyoru zamalo ostala bez medalje izgubivši u polufinalu, a Maja Janković kao debitantica je na seniorskom prvenstvu Europe u Tallinu u Estoniji osvajila 5. mjesto ( izgubila u polufinalu) u otvorenoj kategoriji. Isti rezultat ponavlja i u Madridu na svjetskom seniorskom prvenstvu dok njen klupski kolega Davor Mrzak zauzima odlično 7. mjesto u srednjoj kategoriji. Davor Mrzak i Dario Svetić su također bili članovi reprezentacije koja je osvojila izuzetno vrijedno 5. mjesto- ekipno. Ta 2002. godina iz današnje perspektive izgleda kao ključna u izdizanju KK Samobor iznad ostalih športskih kolektiva u gradu Samoboru.. 2003.godine Maja Janković osvaja brončanu medalju na svjetskom juniorskom prvenstvu u Marseilleu, a Davor Mrzak osvaja brončanu medalju na seniorskom europskom prvenstvu u Bremenu kao član ekipe.
U 2004. godini Dario Svetić osvaja broncu na seniorskom prvenstvu Europe u Moskvi u kategoriji –65kg. Iste godine, Maja Janković kao članica juniorske ekipe osvaja broncu na EP za juniore u Rijeci.
Niti u 2005.godini klub nije ostao bez vrhunskog rezultata.

Za to su se pobrinuli Vjekoslav Škreb i Davor Mrzak koji su kao članovi  seniorske ekipe sudjelovali u osvajanju brončane medalje na europskom prvenstvu na Tenerifima te Tomislav Rašidagić koji je kao član juniorske ekipe osvojio srebro na svjetskom juniorskom prvenstvu na Cipru.
 2006. godine Tomislav Rašidagić osvaja pojedinačno srebro na juniorskom prvenstvu Europe u Podgorici.
Kao dokaz ispravnog rada s mladima u klubu i potvrda konstantne kvalitete dolaze 2 medalje sa Svjetskog prvenstva za kadete i juniore koje se 2007. održalo u Istanbulu. Tamo su bronce osvojili  Maja Lenard i Matej Tomazin. 2008. godine klub je također zadržao visoku razinu rezultata osvojivši 28 medalja na prvenstvima Hrvatske. Osvojeno je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu države za seniore u obje konkurencije, i muškoj i ženskoj. To je postignuće koje do sada nitko nije uspio ostvariti u povijesti  hrvatskog karatea.
Također, ni 2008. godina nije prošla bez rezultata na europskoj razini. Tako su Maja Janković i Nenad Vukobrat osvojili brončane medalje na regionalnom prvenstvu Europe u Mariboru.
2009. Matej Tomazin  osvaja broncu na prvom prvenstvu europe za ml. seniore u Parizu.
2010. u turskom Izmiru Maja Lenard opet osvaja europsku broncu ali ovaj put u konkurenciji ml. seniorki.
2011. samoborci imaju prvo europsko finale i to odmah u dvije kategorije. Matej Tomazin i Maja Lenard plasirali su se u finala svojih kategorija na Europskom prvenstvu za ml. seniore i seniorke u Novom Sadu. Nažalost oboje gube finalne mečeve ali najavljuju ono što će se dogoditi u budućnosti.

2013-  dolazi šlag na sve do tada ostvareno. Ana Lenard , dijete kluba osvaja europsko zlato sa ženskom seniorskom ekipom na Prvenstvu Europe u Budimpešti i počinje zlatnu eru samoborskog karate kluba. Iako je taj rezultat bio ogroman uspjeh, najveći do tada u klupskoj povijesti, Ana sljedeće godine ostvaruje još veću stvar, postaje pojedinačna Europska seniorska prvakinja u finskom Tampereu!!!

Ana Lenard, najznačajniji rezultati:

Europsko prvenstvo – 1 mjesto (Tampere, 2014.)

Europsko prvenstvo – 3 mjesto ekipno (Tampere, 2014.)

Europska prvenstvo  – 1 mjesto ekipno (Budimpešta, 2013.)

Europsko prvenstvo – 2 mjesto pojedinačno (Istanbul, 2015.)

Europsko prvenstvo – 1 mjesto ekipno (Istanbul, 2015.)

Europske igre – 3 mjesto (Baku 2015.)

Europsko prvenstvo- 3 mjesto pojedinačno (Montpellier, 2016.)

Europsko prvenstvo- 2 mjesto ekipno (Montpellier, 2016.)

Svjetski kup- 1 mjesto pojedinačno (Laško, 2016.)

Uz ove Anine vrhunske rezultate klub usporedo svake godine biva najbolji klub u državi sa preko 20 medalja osvojenih na Prvenstvima Hrvatske u svim kategorijama i to je zalog da će i u budućnosti samoborski karate klub i dalje uspješno pronositi ime Samobora i Hrvatske diljem svijeta.