KARATE KLUB "SAMOBOR-ANINDOL"

Sve je započelo 1976. godine kada su tada aktivni natjecatelji i vježbači karate kluba "Tempo" iz Zagreba odlučili u Samoboru osnovati sekciju tog zagrebačkog kluba. Oko Borisa Miočinovića i Josipa Skoka okupili su se mladi športski zanesenjaci koje je privukao karate kao šport i vještina koja još nije bila otkrivena na prostoru Samobora. No, nije se ostalo samo na vježbanju, pa su ubrzo pristizali novi članovi i pokazalo se opravdanim osnivanje karate kluba u Samoboru. Osnivačka skupština održana je 23. studenog 1976. godine, a od tog datuma klub djeluje pod imenom Tempo, prema sponzoru - građevinskoj tvrtki iz Rakitja. Sve je više mladih koji se uključuju u rad kluba koji broji oko stotinjak aktivnih članova, pod trenerskom paskom Borisa Miočinovića, koji je tada jedan od najistaknutijih karate stručnjaka u nas. Tajnik i glavni organizator bio je legendarni Josip Skok. Najistaknutiji u tom razdoblju bili su Neven Milković, Juro Horvat, Stjepan Jandrečić, Dražen Sladić, braća Šimunec, Heidi Rudolf... Svi spomenuti bili su zajedno na jednom zadatku - stvaranju osnove za karate šport koji će kasnije pokazati svoju vrijednost.

U međuvremenu klub otvara sekcije joge i juda koja kasnije izrasta u kvalitetan judo klub. No, bilo je u radu kluba i teških trenutaka. Učestale promjene trenera uvjetovale su pad rezultata i kvalitete, pa klub pada na niske grane. Tih godina, a posebno 1983., u klubu, svjesni nedostatka financijskih sredstava, okreću novu stranicu na kojoj piše - osloniti se na vlastite snage i na svoj kadar. Juro Horvat preuzima rad sa djecom, Aco Žoglev rad sa početnicima, dok tada mladi Darko Šimunec vodi natjecateljsku postavu. Nakon ovog hrabrog i jedinog ispravnog poteza za klub i karate sve kreće na bolje. Učestali su nastupi na raznim natjecanjima kod nas i u svijetu, a sve su brojnija odličja sa natjecanja koja krase vitrine samoborskog kluba. Tih godina predsjedničku dužnost obnaša mladi prof. fizičke kulture Juro Horvat, inače sam vježbač i trener u klubu.

Godine 1984.trener i natjecatelj kluba Darko Šimunec pozvan je na spisak juniorske reprezentacije bivše Jugoslavije, pa odlazi na prvenstvo Europe u Dublin gdje Yu osvaja treće mjesto. Bilo je to veliko priznanje za ovako mali klub, ali i veliki podstrek za daljnji rad.

Godine 1990.događa se povijesni trenutak u radu kluba koji mijenja ime Tempo u KK "Samobor", a na mjesto predsjednika zasjeda Nino Štimac, zagrebački samostalni privrednik, ali i građanin Samobora. Dobra organizacija i rad ne ostaju bez odjeka, tako da te godine klubu pristupa Đ. Muratagić, tada najbolji natjecatelj ondašnje Jugoslavije, osvajač europskih medalja. Nedugo zatim kimono samoborskog kluba oblači G. Romić, tadašnji vice-prvak svijeta te još neki dobri natjecatelji. Rezultati koje je klub počinjao ostvarivati daleko su premašivali državni nivo te se počelo redovito sa velikih natjecanja vraćati sa medaljama.

Nažalost, 1991. godine započeo je Domovinski rat te veći dio momčadi umjesto kimona oblači uniforme, te sa dobrovoljačkim jedinicama odlazi, nakon oslobađanja samoborske vojarne, na ratište (novljansko i Jamnička kiselica). Rad kluba u tim trenucima zastaje jer, s obzirom na okolnosti, nije imao tko obnašati trenersku dužnost. Po povratku s bojišta sve je ponovo oživjelo. Odličan rad i organizacija dali su kvalitetne rezultate.

1992., 1993. i 1994. godine osvojeni su naslovi momčadskog seniorskog prvaka Hrvatske.

1992. godine u Tel Avivu (Izrael) klub je nastupio i na momčadskom prvenstvu Europe, te za korak ostao bez medalje. No i 4. mjesto u Europi veliki je rezultat, do tada neostvaren u samoborskom športu. Sljedeća, 1993. godina, ostala je upisana zlatnim slovima na stranicama samoborskog športa, jer je osvojena brončana medalja na klupskom prvenstvu Europe u Budimpešti. Tim je rezultatom Karate klub “Samobor” osvojio naslov najbolje momčadi Grada Samobora i Zagrebačke županije.

Godine 1994. športašem Samobora bio je proglašen Goran Romić, a najboljom momčadi Samobora opet Karate klub “Samobor”.

U tom razdoblju najistaknutiji su članovi kluba Ljubica Pištelek, Goran i Dario Romić, Džezmir Muratagić, Ante Čutura, Dubravko Kolec i Edgar Varga uz ostale mlade natjecatelje koji se naročito počinju isticati sljedećih godina.

Kako bi se zaustavio niz sjajnih rezultata, pobrinuo se 1995. godine Ante Čutura koji je skoro cijelu momčad KK “Samobor” odveo u zagrebački tek osnovani klub “Hrvatski dragovoljac “, obećavši im primamljive stipendije i bolje uvjete.

Karate klub “Samobor” ostao je na svojim mladim natjecateljima i na njima je nastavio graditi svoju budućnost, usprkos onima koji su predviđali raspad kluba ili eventualnu nižerazrednu kvalitetu samoborskog karatea.

Još uvijek mladi trenerski kadar Darko Šimunec, Stjepan Jandrečić i Edgar Varga, nošeni željom dokazivanja, ali i svjesni svoje kvalitete, započeli su svakodnevni višesatni rad po skupinama.

Iste, 1995. godine, Tatjana Mihelić postaje viceprvakinjom na Svjetskom kupu u svojoj kategoriji, a tim sjajnim rezultatom zaslužila je i naslov najbolje športašice Grada Samobora i Zagrebačke županije.

Već sljedeće godine postignuti su još bolji rezultati pa, osim osvajanja dvadesetak državnih medalja, Davor Cipek postaje pobjednikom Svjetskog kupa za mlade, te najboljim športašem Grada Samobora i Zagrebačke županije.

Na istom natjecanju 1997. godine ostvareni su još bolji rezultati nego 1996., a mladi Samoborci su se sa Svjetskog kupa vratili s dva zlata. Ostvarili su to Tina Petrac i mladi jedanaestgodišnji Stjepan Pušeljić.

Tina je, naravno, postala najboljom športašicom Grada Samobora i Zagrebačke županije, dok je najboljim športašem Samobora postao Dario Svetić, državni juniorski i seniorski prvak.

Te godine samoborski klub je osvojio više od stotinu medalja na raznim natjecanjima u zemlji i inozemstvu, a njih 25 na prvenstvima Hrvatske u svim uzrasnim kategorijama.

U 1999. godini samoborsku javnost, već pomalo naviknutu na državne medalje, počelo se privikavati na sjajne uspjehe u inozemstvu. Vjekoslav Škreb je za dlaku ostao bez medalje na juniorskom prvenstvu Europe (osvojio je 5. mjesto) u španjolskom Oviedu, a Davor Mrzak je sličan rezultat postigao na seniorskom prvenstvu Europe (7. mjesto) u Grčkoj. Dario Svetić i Davor Mrzak na prvenstvu Mediterana u Bariju osvojili su treće mjesto. Klub je otišao i na momčadsko prvenstvo Europe u Pariz gdje je prošao dva kola i ušao među 16 najboljih klubova Europe. Učenici, mlađi kadeti, kadeti i juniori postali su prvaci Hrvatske, dok su seniori ostali na mjestu niže. Seniori su osvojili 8 državnih medalja, juniori 5, kadeti, mlađi kadeti i učenici 12, što čini fantastičan zbroj od 25 državnih medalja.

Davor Mrzak se i 2000. godine uspio plasirati među osam najuspješnijih polusrednjaša Europe.

2001.godine Dario Svetić se sa juniorskog prvenstva svijeta vraća sa brončanom medaljom iz momčadskog dijela natjecanja koju je osvojio sa svojim kolegama iz reprezentacije.

U prethodne tri godine ( 2000.,2001. i 2002.) seniorska momčad ponovno osvaja titulu prvaka Hrvatske , a pojedinačne medalje sa državnih prvenstava svake godine su sve brojnije, a također i na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

Najvrijedniji su ipak rezultati seniorske momčadi koja je na klupskom prvenstvu Europe u Gyoru zamalo ostala bez medalje izgubivši u polufinalu, a Maja Janković kao debitantica je na seniorskom prvenstvu Europe u Estoniji osvajila 5. mjesto ( izgubila u polufinalu) u otvorenoj kategoriji. Isti rezultat ponavlja i u Madridu na svjetskom seniorskom prvenstvu dok njen klupski kolega Davor Mrzak zauzima odlično 7. mjesto u srednjoj kategoriji. Davor Mrzak i Dario Svetić su također bili članovi reprezentacije koja je osvojila izuzetno vrijedno 5. mjesto- ekipno.

Karate klub "Samobor" najtrofejniji je samoborski športski kolektiv koji svojim mladim trenerskim i natjecateljskim kadrom još dugi niz godina jamči značajne športske uspjehe na zadovoljstvo svih onih koji šport drže svojom svakidašnjicom. To potvrđuju i najistaknutiji športaši Karate kluba “Samobor”: Maja Janković, Ana i Maja Lenard, Maša Herceg, Dario Svetić, Davor Mrzak, Vjekoslav Škreb, Davor Cipek, Robert Fay, Edgar Varga, Matija Kukor, Marko Lenard, Lovro Carić, Enes Dedić, Saša Bjegović, Tomislav Udovčić, Ivan Vrbančić, Matija Žuti, Tomislav i Dado Stolar, Haris Kovačević, Ida Jandrečić, Jelena Potisk, Martina Habljak, Ivana i Ivan Bilić, Vito Dujmović, braća Petrić, sestre Karamatić, brat i sestra Celezić, Matej Tomazin, Marko Kranjčec, Nikola Šoić te mnogi drugi.

Cijelo ovo razdoblje Karate klubom "Samobor" predsjedavao je Nino Štimac, a tajničke poslove obnašao tajnik i trener Darko Šimunec koji već u drugom mandatu obavlja dužnost glavnog tajnika Hrvatskog karate saveza.

Trenersku dužnost trenutno obnašaju: DAVOR CIPEK,DARIO SVETIĆ,VJEKOSLAV ŠKREB,TINA PETRAC, SAŠA BJEGOVIĆ, STJEPAN JANDREČIĆ i DARKO ŠIMUNEC. Treninzi se odvijaju u dvorani za borilačke sportove OŠ B Toni te u klupskoj dvorani u Langovoj ulici 35 te u Fitness aerobic centru , također u Langovoj 35.